Milorad Dod…

Poslije "Zakona Brojeva" nasumicno pritiscem tipke na daljinskom. Upravljam televizijom, bas kao sto neko upravlja nasim zivotima. Nakon tri kruga "saltanja", odlucim zaspati a tv ostaviti upaljen. Ostavim na nekom kanalu koji je prenesio snimak sudjenja Vojislavu Seselju. Neki (valjda) svjedok prica. … On je bio glavni u tom dijelu doline Neretve. Rodom je iz…

Nastavi čitanje →

3

Okrenuo sam se nazad prema svojoj zgradi i prvo sto mi je palo na pamet bilo je to da se ja i Necko ovaj put nismo svadjali. Doduse ovo je prvi put da se vidimo u ratu, mozda zbog toga. Rat mjenja ljude. Pa nam sada nije bitno da li je bolje igrati kosarku ili…

Nastavi čitanje →

2

          Nema ptica. Eh rat je jos uvijek. Definitivno, jer kakav bi bio mir, bez cvrkuta srebrenickih ptica. Dakle rat jos uvijek nije stao. Rjesio sam jednu dilemu. Ali ne i drugu. Gdje cu sada ? Kuda ? Kojim putem da krenem a da najmanje primjetim oziljke rata oko sebe. Brzo sam i to rijesio. Bilo…

Nastavi čitanje →

1

Nisam mogao ostati u kuci i danas. Zamor sa ulice koji je dopirao kroz slomljeni prozor i svjeziji ljetni dan nego inace, natjerali su me da rizikujem zivot ili ono sto mi je ostalo od njega. Ako je ista i moglo ostati u ovom suludom ratnom kovitlacu. U posljednjim momentima dok sam se kolebao da…

Nastavi čitanje →

Tri generacije

Razmisljam onako bezveze (tipicno razmisljanje za kasne sate): koliki je zivotni vijek muskaraca u mojoj familiji, aludirajuci na to koliko bih ja trebao zivjeti. Dosao sam do strasnog zakljucka: Ne sjecam se nijedne prirodne smrti muskaraca u mojoj familiji. Tri generacije unazad ubijali su cetnici. Dob u kojoj su ubijeni je razlicita (80-60-40). Ja sam…

Nastavi čitanje →